Folklorno društvo Cere

PRVI POČECI…

U središtu Istre, na cesti Barban-Žminj, smjestilo se malo poljoprivredno naselje-Cere.
Osim crkve Sv.Mateja i Matije koja je smještena na obližnjem brežuljku, ponos Ceranšćine je svakako i najstarije folklorno društvo u Istri, Folklorno društvo« Cere».

Glavni krivac zbog kojeg folklorno društvo uopće postoji bio je Barba Antun (Tone) Rudan iz sela Rudani. Zahvaljujući svom talentu u svirci, plesu i pjesmi, počeo je oko sebe okupljati ostale nadarene mlade ljude iz svog i obližnjih sela. Tako je, 1945. godine počelo formalno bavljenje folklorom, a svoj organizacijski oblik dobilo je 1966. godine nakon nastupa na prvoj smotri folklora u Zagrebu.
Tijekom mnogih godina svojeg djelovanja teško je navesti sve nastupe i gostovanja. Značajniji nastupi bili su u Bugarskoj, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Švicarskoj, Francuskoj, Austriji…
Pravi ponos folklornog društva bilo je snimanje prve gramofonske ploče istarskih narodnih pjesama «Pjesma i svirka iz Istre». Snimljene su i prve televizijske emisije «Istarski svati» i «Istarska češljarija».
Od samog početka osnutka folklornog društva pa do danas, društvo nije bilo jednako aktivno zbog različitih razloga.

FOLKLORNO DRUŠTVO DANAS…

U rujnu 1998. godine folklorno društvo «Cere» pomladilo se sa 20-tak mladih plesača i svirača.Svaka nova generacija upijala je i crpila znanje starijih folkloraša koji su ga nesebično dijelili. Nastupali su u brojnim mjestima i manifestacijama u Hrvatskoj kao što je 34. Međunarodna smotra folklora u Zagrebu,Vinkovačke jeseni, učestvovanje na lokalnim smotrama, ali i u ostalim zemljama, u Italiji, Sloveniji te kao jedini predstavnici Hrvatske na trećoj međunarodnoj folklorijadi u Mađarskoj 2004. godine.
Danas, folklorno društvo djeluje u dvije skupine, mlađa i starija.
Njihovi su voditelji i koreografi gos. Franko Zec i gđa Adrijana Peteh koji su obogatili postojeću koreografiji, obnovili nošnje, osposobili nove svirače, pjevače i plesače.

Program koji folklorno društvo izvodi je sviranje na istarskim narodnim instrumentima (velika i mala roženica, mih, šurle), dvoglasno pjevanje, pjevanje uz pratnju male roženice i tarankanje, razni plesovi poput Ceranskog balona, sete pasi, stara poljka, istarski balon, špic poljka, monfrina, kvadrilja, mazurka…
Folklornom društvu dodijeljene su mnoge nagrade i priznanja kako na općinskom, županijskom tako i na republičkom nivou.

CERANSKA NOŠNJA

Muška nošnja

Cokule- drvene cipele namijenjene radu u poljima, čuvanju stoke, a siromašnijim obiteljima poslužile su i za odlazak u crkvu.
Škafunice- vunom pletene bijele čarape
Banavreke ili brageše- muške hlače od grubo tkane i ispredene ovčje vune, svjetlo smeđe boje
Krožat- muški tamno smeđi prsluk također od ovčje vune sa četri džepa
Klobuk, bareta- muška kapa, istog materijala i boje kao i krožat
Košulja- muška košulja napravljena od tankog lanenog platna

Ženska nošnja

Ženske bičve- vunom pletene bijele čarape, ukrašene rupicama
Košulja- ženska košulja napravljena od tkanog lanenog platna, s obje strane proreza na prsima te oko vrata je izrađen rakam (čipka)
Fačol- ženska marama koja se nosi na glavi, ručno ukrašena sa kitama( duge kose). Neko vrijeme bio je zamijenjen kupovnom šarenom maramom koja se stavljala oko vrata..

Carza, modrna- ženska haljina tkana od ovčje vune, dvije niti finija, četiri niti grublja. Pri dnu je ručno ukrašena veselim bojama. Na samom dnu široki je pano(porub) koji se nalazi i ja zavrnutim dijelovima rukava te na porezima oko pazuha. Vedre boje pana(crvena) nosila se u radosti, a tamnije boje(plava, zelena) u žalosti. Rukavi modrne mogu se odjenuti, ali s obzirom da su kod prednje strane pazuha otvoreni, gotovo uvijek su uredno prekriženi na leđima i pričvršćeni pojasom(kanica).

Zaprežić- ženska pregača koja prekriva prednju stranu modrne, oko struka na dolje, a u pojasu je već navedena kanica.
Kanica- ženski pojas, također tkan od ženske vune u različitim vedrim bojama,prevladava crvena.