Povijesni osvrt na Žminj

Na geografski malenom, reljefno razigranom terenu s manjim brežuljcima, crvenicom i submediteranskom klimom smjestio se Žminj.
Brežuljak na kojem se nalazi Žminj bio je naseljen još u prapovijesti o čemu nam svjedoče mnogobrojni nalazi. Kružni plan ilirskih utvrđenih naselja u Istri zauzimao je vrh brežuljka, što bi odgovaralo najvišoj uzvisini Žminja na položaju oko Kaštela.

U ranom srednjem vijeku, na područje Žminja i Žminjštine, naseljava se slavensko stanovništvo, o čemu nam svjedoči biritualno groblje na lokalitetu Babina brajda koji se nalazi istočno od Žminja (sredina VIII. st.), a nedaleko od gradića kod crkve sv. Foške pronađeni su i ostaci kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog naselja. Na podnožju današnjeg mjesta, kod škole, otkopana je i ranosrednjovjekovna slavenska nekropola iz doba nakon franačkog osvajanja Istre ( 840.-950.).

Žminj se prvi puta spominje 1178. godine u povelji pape Aleksandra III. (Zimino), a od XII. st. Žminj je u sklopu Pazinske knežije ( njem. SCHWING, SWINGK ), ali pod jurisidkcijom porečkoga biskupa.

Stara jezgra srednjovjekovnog Žminja čuva sve karakteristike strarohrvatskog gradišća. Tako je srednjovjekovno naselje bilo ovalnog tlocrta s glavnom ulicom u smjeru sjever – jug i radijalnim ulicama koje se uspinju prema Kaštelu i središnjem trgu sa župnom crkvom, izvorno okruženo bedemima i branjeno kulama.
Žminj je tada bio jaka vojna utvrda s četiri kule.

Očuvana je sjeveroistočna kružna kula (XV.st.) feudalnog kaštela, u sklopu kojega se nalazila i župna crkva sv. Mihovila Arkanđela.

Na njezinu mjestu izgrađena je jednobrodna barokna crkva sa šest niskih bočnih kapela, uklopivši i jugoistočnu gotičku kapelu (XV.st.) Pročelje crkve dovršeno je 1717.godine i urešeno je kipovima svetaca u nišama.

U crkvi sv. Mihovila nalaze se slike Z. Venture Bogorodica sa svecima i Prikazanje u hramu (XVII.st.), zatim drveno rezbareno Poklonstvo pastira iz 1690. g. i gotičko Raspeće iz druge polovice XIV. stoljeća. U Sakrstiji se nalazi zbirka misnog ruha iz XVI. i XVIII. st. te liturgijsko posuđe koje potječe još od XV.stoljeća.

Uz sjeverozapadni ugao crkve nalazi se gotička kapela Sv.Trojstva koja je 1471. g. oslikana freskama gotičkog stila, rad nepoznatog majstora iz alpskih krajeva. Kapelu sv. Antuna Opata izgradio je 1381. majstor Armirigus, a oslikana je freskama majstora venecijanskog kruga.

Južno od župne crkve nalazi se i javna cisterna s dva grla bunara iz druge polovice XIX. st. i renesansna palača iz XVI. st. s uzidanim reljefom sv. Ignacija Loyole i pločom s natpisom iz 1658. godine.

Od ostalih crkvica koje se nalaze u neposrednoj blizini Žminja valja spomenuti crkvicu sv. Bartola koja je podignuta još u XVI. st., potom tu je i crkvica sv. Marije kojoj se zameo trag, no zna se da je postojala u XVI. st. na južnoj strani mjesta.

Prema natpisima na polukružnom luku ulaznih vrata 1633. podignuta je i crkvica sv. Jakova. Njeno pročelje s polukružnim lukom na ulaznim vratima s okruglim prozorom i zvonikom na presicu djeluje romanički.

Najkasnije u XVII. st. podignuta je i crkvica sv. Križa na groblju koja je 1964. bila temeljito popravljena. Na pročelju crkvica ima mali barokno stilizirani zvonik na preslicu.

Sjeveroistočno od Žminja nalazi se i crkvica sv. Foške koja nosi odlike strokršćanske crkve koja je kasnije povećana i nekoliko puta obnovljena. Na njoj se vide izvorne lezene i prozori iz VI. stoljeća.

Oko 3,5 km južno od Žminja nalazi se crkva Majke Božje od Svetomora. Od stare romaničke crkve iz XII. st. sačuvali su se donji dijelovi permentalnih zidova i apsida sa polukružnim prozorčićem. Na pragu sjevernog prozora uklesana je godina 1666. pa se smatra da je te godine crkvica bila obnovljena. Osim toga smatra se da je tada pred pročeljem izgrađen i trijem s karijatidama, ukupno njih osam, koje nose krov.

U Istarskom razvodu spominju se još tri crkvice: Sv. Dominik, Sv. Onido i Sv. Subota, no nije poznato gdje su točno bile locirane i kako su bile građene.

Osim sakralnih objekata, osjećaj za umjetničko oblikovanje nalazimo u svim oblicima narodnog stvaralaštva Žminjštine.

To se vidi posebno u graditeljstvu od najednostavnijih poljskih kućica kružnog oblika (kažuna), stambenih i gospodarskih zgrada, zidanih pomno obrađenim kamenom uz obilje detalja, sa estetski oblikovanim baladurima i šternama.

Usred plodnog i bogatog polja, s više od stotinu sela, Žminj je u XV. i XVI. st. bio jako gospodarsko i kulturno središte.

Tada je Žminj bio i istaknuto trgovište s razvijenom mrežom puteva.

Žminjska Crkva bila je sjedište glagoljskog ruralnog kaptola, a o raširenosti glagoljice na Žminjštini svjedoče nam brojni glagoljski grafiti u crkvicama sv. Antuna i sv. Trojstva. Glagoljica se osim u bogoslužju upotrebljavala i u javnosti.

U XVII. st. granični sukobi između Austrije i Venecije bili su vrlo česti. Mlečani su tad osvojili i opljačkali Žminj i Žminjštinu, no uz to porušili su i gradske bedeme. Nakon mira u Madridu u Žminj se naseljava mnogo uskoka pa ponovno počinje cvati kao važno trgovište.
Nakon pada Venecije ( 1797.g.) Istra je pripala Austriji gdje ostaje sve do 1918. godine. No, između 1805.-1814. Istra dobiva francusku vlast. Od 1809. do 1814. cijela Istra spala je pod Ilirske provincije.

Nakon 1814. počinje približno sto godina dugo austrijsko doba. U to doba znatno se razvila cestovna mreža, a u tome su znatno pomogli i Francuzi koji su za svoje kratke vlasti u Istri ubrzano gradili ceste.

U doba Ilirskih provincija Žminj je kao i davno prije imao važnu trgovačku ulogu. Iz tog doba poznata su nam i dva Žminjca – trgovca mesom, Anton Žufić i Josip Milotić.

Godine 1822. u Žminju je otvorena i Osnovna škola. Nastava se je tada izvodila na njemačkom jeziku. Hrvatski jezik prvi je put uveden 1850. i održao se je do 1921.godine.

Od 1921. do 1943. nastava se izvodila samo na talijanskom jeziku, no od 1943. djeluje hrvatska škola koja 1953. dobiva službeni naziv Osnovna škola “Vladimir Gortan” Žminj.

Godine 1847. izgrađena je cesta Žminj – Sveti Petar u šumi, a 1884. napravljena je i cesta Žminj – Pifari kako bi Žminjština dobila bolju vezu sa željeznicom. Tih godina u Žminju se trgovalo vinom, drvom, stokom, žitom i drugim proizvodima.

Razvijali su se i različiti obrti poput pekara, stolara, tesara, tkalaca i kovača. Redovito su se održavali i sajmovi, a tu tradiciju živahne trgovine Žminj je nastavio sve do današnjih dana.

Za Žminj i Žminjštinu početkom XX. st. važni su i slijedeći događaji: osnivanje gospodarske zadruge 1903.g., izgradnja društvene zgrade 1905. i osnivanje Čitaonice 1906. godine. U to doba počinju se po Žminjštini voziti i prvi automobili, motocikli i bicike.
No, sve se loše završilo izbijanjem Prvog svjetskog rata koji je Žminjcima nanio mnogo nedaća.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Žminj i njegova okolica jako su stradali od bombardiranja njemačke vojske. Žminj je bio oslobođen 7. svibnja 1945.godine.

Poslijeratni period karakterizira spora obnova gospodarstva, iseljavanje stanovništva u daleke zemlje te zapošljavanje po drugim istarskim gradovima.

Prvi asfalt Žminj je dobio 22. studenog 1969., a lokalne ceste bile su u makadamskoj izvedbe sve do 80.-ih kada započinje širenje puteva i asfaltiranje.

Nakon Drugog svjetskog rata Žminj je obavljao funkciju općinskog središta za okolni prostor unutar kotara Pazin, da bi 1962. u Općini Rovinj obavljao funkciju mjesnog ureda i mjesne zajednice za okolni prostor. Godine 1992. dobio je funkciju općinskog središta za okolna naselja. Ulogu administrativno-upravno -političkog te gospodarskog, prometnog, posredničkog i uslužnog lokalnog središta zadržao je do današnjih dana.