U periodu od 1955. do 1957. godine Arheološki muzej Istre je u Žminju istraživao nekropolu čija su nalazišta najznačajniji arheološki svjedok novog naseljevanja Poluotoka početkom 9. stoljeća. Najstariji su grobovi oni s rijetkim nalazima ulomaka keramičkih lonaca. Groblje hrvatskih doseljenika u Žminju (227 grobova), bez priloga, samo s nakitom (naušnice, prstenje, misionarski prsten - PAX) naglašava već izrazito kršćansko stanovništvo oko žminjskog kaštela.
Nalazi su prikupljeni u trećini grobova - najzastupljenije su naušnice, a slijedi dvadesetak prstena. Srebrne i brončane naušnice svrstavaju se u nekoliko nakitnih skupina. Najstarije su raznovrsne naušnice koje pripadaju mediteransko-bizantskoj tradiciji (npr. puno filigranske žice, pseudogranule). Stanovnice Žminjštine tada nose i nakit proizveden u većim mjestima primorskim Istre (pod franačkom vlašću) u kojima i dalje živi zanatska tradicija kasne antike. Moguće je da su doseljenici u Žminj ovaj nakit donijeli i pri kolonizaciji iz Dalmacije, jer su izolirani gradovi Split i Zadar, s kvarnerskim otocima puno dulje bili pod bizantskom vlašću.
2010. godine zlatarnica Claudia zlato iz Svetvinčenta izrađuje žminjski rićin odnosno repliku naušnica nađenih u nekropoli. U sklopu Sabora čakavskog pjesništva 2011. predstavljen je originalan suvenir prilagođen današnjici koji je postao prepoznatljiv kulturni proizvod i kao turistički suvenir promovira područje Žminjštine.
Žminjska naušnica je zaštićena upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a njeni se primjerci čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli.