Temeljem monogo šire programatske osnove, u Žminju je samo nakon godinu dana, 1970. osnovan Čakavski sabor koji je podrazumijevao razne kulturno - umjetničke programe, znanstvene i stručne skupove, izdavačke djelatnosti, podizanje spomen - obilježja, obnove i uređenja Huma i drugih istarskih gradića, valoriziranja i revaloriziranja čakavštine, i možda ono najvažnije; vrednovanje kulturnog i nacionalnog identiteta, ne samo istarskog, nego i čitavog čakavskog govornog područja. To je ostvareno kroz Katedre; teritorijalno raspoređene osnovane sekcije. Katedre su artikulirale programe specifične za područja na kojima su osnovane. Pa su već 1970. s djelovanjem krenule nove Katedre u Pazinu, Labinu, Buzetu, Novom Vinodolskom, Roču, Bujama i Poreču. U narednim godinama osnovane su Katedre u Barbanu, Juršićima, Opatiji, Puli i Splitu. 1979. pokrenuta je unutar izdavačke djelatnosti Čakavskog sabora reprezentativna antologijsko - enciklopedijska kolana "Istra kroz stoljeća". Glavni urednik (prvih deset kola) bio je, sve do smrti, književnik Zvane Črnja, ujedno i utemeljitelj Sabora. U okviru obilježavanja 30. obljetnice postojanja i rada Čakavskog sabora, u Žminju je 1999. uređena i otvorena Čakvska kuća kao sjedište Čakavskog sabora, s naglaskom na biblioteku; tzv. Čakavijanu. U Čakavskoj kući nalazi se i knjižnica. Danas se u svibnju u Žminju okupljaju mladi čakavski pjesnici. Također, rezultat radova pristiglih na natječaj "Di ča slaje zvoni" svake se godine nađe u koricama istoimene zbirke. Najbolja pjesnikinja/pjesnik, po odluci sručnog povjerenstva, svake godine osvoji Zlatno pero.