Na veliki četvrtak nastupa zabrana zvonjenja svih crkvenih zvona, zvona se zavezuju na iduća tri dana. Nekada su djeca škrgetala škrgetalnicom, a zvona su se skidala i s vratova krava, ovaca i koza.
Na Veliki četvrtak mijesio se slatki kruh, odnosno pinca. Međutim, ta tradicija se polako napustila, a pinca se sada priprema subotom.
Veliki petak ima posebno značenje jer se taj dan drži post ili nemrs, a u domovima se priprema posebna posna hrana. Kuha se sočivo (nemrsna maneštra) od krumpira, slanca, fažola, česna i žbule, zatim broskva i pasutice začinjene maslinovim uljem. Kako je bakalar nekada bio pravi luksuz, obitelji su umjesto njega znale pripremati pire od bijele mrkve. Na Veliki petak ne radi se ništa na zemlji.
Intezivne pripreme rade se na Veliku subotu, kada prestaje zabrana zvonjenja zvona. Priprema se hrana za Uskrs: mladi luk (simbol buđenja prirode), jaja (simbol života i novog rađanja), špaleta, panceta, poglavuljina, kobasice, ombolo, janjetina, slatki kruh – pinca, jajarica. Sve to se nosi na blagoslov na svetu misu u subotu uvečer.
U nedjelju na Uskrsno jutro oko stola se okuplja obitelj koja nakon zajedničke molitve doručkuje najprije blagoslovljenu hranu. Najmlađoj djeci daruju se jajarica ili tići, a nakon doručka odlazi se na svečanu misu.
Nakon mise obitelj se druži, a djeca se posebno vesele igri gađanja jaja novčićima (hitat u jaje, pičenje jaja).